Nikada više u paru gorskih jezera ploviti neću.
Puteve moje što do njih vode prekopa drugi neko.
Na ruševinama života moga ispija svoju sreću,
Dok ja lutam stazama pustim negde daleko, daleko.
Nikada moji prsti neće proći kroz talase plave
I moja duša neće stići do sjajnih dubina
U mutnom vrtlogu izgubljenog blaga ostah bez glave
Da li okajavam neke tuđe grehe ili je to prokleta sudbina?
Nikada sanjati snove neću u zagrljaju blaženog raja
Niti dotaći plodove zlatne koje sam nekada brala
Za jad i čemer nema povratka ni kraja
Samo bolna uspomena na mesto gde sam davno stala.
Nikada više ploviti neću u paru gorskih jezera….
Nikada više ploviti neću…
Nikada više…
Nikada…
Tucović Milica