Inteligencija od svih sposobnosti izaziva najviše interesovanja. Ovu sposobnost ljudi visoko cene i kod drugih i kod sebe. Možemo čuti kako se neko žali na slabo pamćenje ali retko ćemo čuti da se neko žali na sopstvenu inteligenciju.
Inteligencija se definiše kao sposobnost da se nauči nešto novo i dotad nepoznato, sposobnost formiranja apstraktnog mišljenja, sposobnost prilagođavanja i snalaženja u novim situacijama. Inteligencija je složena sposobnost koju čine opšta sposobnost, koja u većoj ili manjoj meri dolazi do izražaja zajedno sa određenim brojem posebnih sposobnosti.
Sva istraživanja se slažu da pored opšte sposobnosti postoje i posebne, primarne sposobnosti. Odgovore na ova pitanja psiholozi danas dobijaju uz pomoć jedne složene statističke tehnike koja se naziva faktorskom analizom. Cilj te tehnike je da utvrdi postojanje više nezavisnih faktora, odnosno sposobnosti.
Merenje inteligencije
Ljudi se razlikuju po svojim intelektualnim sposobnostima i u velikoj meri uspeh u različitim poslovima zavisi od stepena razvijenosti ovih sposobnosti. Količnik inteligencije izračunava se po jednostavnoj formuli: IQ=MU/KU X 100
IQ količnik inteligencije; MU mentalni uzrast; KU kalendarski uzrast
| IQ | % STANOVNIŠTVA | OPIS INTELIGENCIJE |
| iznad 140 | 1 | veoma visoka |
| 120 – 139 | 11 | visoka |
| 110 – 119 | 18 | nešto iznad proseka |
| 90 – 109 | 46 | prosečna |
| 80 – 89 | 15 | nešto ispod proseka |
| 70 – 79 | 6 | niska |
| ispod 70 | 3 | zaostali |
Prema ispitivanjima u svakoj zemlji ima otprilike 2 – 3% stanovništva čija je inteligencija ispod 70, i to stanovništvo smatra se više ili manje umno zaostalo. Razlikujemo tri grupe po stepenu umne zaostalosti: Inteligencija belila ili morona kreće se između 50 i 70 i njihov umni uzrast jednak je umnom uzrastu dece između 8 i 12 godina. Mogu uz poseban napor i poseban napor i posebno obukom da nauče da čitaju i zanimanja. Kod imbecila IQ se kreće između 20 i 50 i na stepenu inteligencije su normalne dece koja imaju 3 do 7 godina. Mogu da nauče da govore, ne mogu se osposobiti ni za kakve poslove a često nisu ni u stanju da oržavaju ličnu higijenu ili da se sami hrane.
Prema Vekselerovom ispitivanju 2,2% stanovništva ima inteligenciju iznad 130, te osobe se smatraju obdarenim ili talentovanim. Ali za genijalnost nije dovoljan samo visok količnik inteligencije. Za genijalnost potrebna su i druga svojstva ličnosti, pre svega strasna predanost poslu, istaknuta samostalnost i kreativnost mišljenja.
ZANIMLJIVA OTKRIĆA
Zanimljivo je spomenuti neka istraživanja vezana za inteligenciju. Vilijam Džems je izračunao da je Ajnštajn koristio samo 15 – 20% svojih mentalnih sposobnosti. Malo za takvog čoveka, a mnogo kada se tih 20% uporedi sa cifrom od 5%, koliko mozga koristi prosečan čovek. Zapanjujuće je otkriće da običnom čoveku nije potrebno ni tih 5% mozga.
Mnogi su analogno zaključili na osnovu iskustvenih činjenica iz ponašanja ljudi, da mnogima čak ni 5% mozga nije neophodno za udoban život. Evo dokaza. Bar polovina čovečanstva je nepismena ili polu pismena, misli glavom medija, vapi za liderima, olako žrtvuje svoje živote za tuđe interese…
Možemo zaključiti da tehnološki i drugi napredak čovečanstva dugujemo isključivo genijalnim ljudima. Od postanka ljudi do danas, dve do tri hiljade kreativnih ljudi menjalo je svet koristeći samo 15 – 20% svoga mozga. Ali, kada znamo u koju svrhu su neka otkrića poslužila hvala im što se nisu više potrudili.
Školski pedagog