Naši učenici učestvovali su na sajmu virtuelnih preduzeća održanom u Beogradu
1. Dan
Nervozni smo… Kako i ne bismo bili! Mada to niko ne pokazuje. Svi se krijemo iza nasmejanih i srećnih lica, a u sebi prikrivamo nervozu.
Sve je bilo spremno već 08. marta 2006. godine u popodne, a nama se činilo kkao još uvek nešto nedostaje.
Direktor nervozno telefonira, a ostali profesori po ko zna koji put prelistavaju fascikle. A mi – usplahireno iznosimo dokumenta, džinovske kutije nepregledno zalepljene sa svih strana i „strogo“ poslovne komplete uredno ispeglane i očetkane. Dobro… Ženski deo populacije bio preterano opterećen. Za to su se pobrinuli naše kolege – kavaljeri.
Put do Beograda nismo osetili. Vreme je proletelo u priči učenika i profesora i beleženja video kamerom svaki zanimljiv detalj razgovora. Nismo pominjali sajam. Smatrali smo da smo dovoljno pripremljeni za svaku neprijatnost ili bilo kakvu drugu sitaciju stoga smo se pozabavili uživanjem u blagodetima našeg poslovnog puta.
Po dolasku u velelepnu prestonicu dočekali su nas ljubazni domaćini Druge Ekonomske škole iz Beograda. U školi je organizovan ručak, gde su se učesnici sajma upoznali i razmenjivali poslovna iskustva i rad u njihovim preduzećima.
Potom je organizovan obilazak Beograda. Za to je bila zadužena Ugostiteljsko – turistička škola iz Beograda. Svako do učesnika je dobio bedževe i kape različitih boja. To je znači, da obilazak Beograda za svaku grupu neće biti isti. I obilazak se završio, odmah smo došli u školu domaćina.
Da bi sve ličilo na pravi poslovni koktel, doživljaj je upotpunjen priredbom učenika pomenute škole koja je odlikovala prezentiranjem znanja učenika iz raznih oblasti: horsko pevanje, besede, recitovanje i drugo. Po završetku, prozvani su učenici koji će spavati kod „kolega“. I tako se završio naš prvi dan.
- Dan
Drugi dan je počeo sa buđenjem od strane profesora koji su mislili da ćemo zakasniti na sajam. Bili smo prvi ispred „ Doma sindikata“. Polako smo počeli da unosimo stvari i našu famoznu lutku Cvetanu. Počelo je pripremanje štandova. Sve je zabeleženo okom foto- reportera ( profesora Radenka Markovića). Na štandu WSB nije bilo problema, jer su imali najmanje stvari da postave, pet slika i to je to. Ljubazne kolege su kasnije pomagale kolegnicama. Na njihovom štandu je bilo mnogo napeto, jer su svi hteli da budu pametni. No, i ti problemi su rešeni.
Sajam je otvorio ministar prosvete Slobodan Vuksanović i tada su počeli da ulez prvi gosti na sajam.
Svaki gost je dobio vrednosnu karticu od 50.000 dinara sa kojima su mogali da pazare na sajmu ( čista greška domaćina ). Karticu su prvo savijane, a potom su deljene gostima na štandu WSB
Ko nije znao da su to srednje škole koje improvizuju preduzeća i robu, sigurno bi pomislio da je na pravom sajmu.
Ispred svakog štanda stoji grupa ljudi, koje se raspituje o proizvodima, načinu plaćanja i itd.
Oko 14 časova stižu Užičani, odeljenja druge i treće godine poslovnih administratora. Jedino su oni bili fer tokom kupovine na sajmu. Kupovali su u svim virtuelnim preduzećima, što druge škole nisu primenjivale.
Štand „ Sportexx-a“ posetili su i čelni ljudi „ GTC“-a , koji su bili oduševljeni komunikacijom i nagradnom igrom ( luk i strela, za određene poene se dobija određena nagrada).
Prvi dan je sajma ostao zapamćen i po glupiranju učenika iz Niša koji su se popeli na balkon i pesmom privlačili kupce na svoj štand.
U 16 časova su pokupovane vrednije stvari i počelo je napuštenje sajma. Tokom prvog dana, sajam je posetilo preko 3000 ljudi.
Na naše veliko iznenađenje domaćini su organizovali odlazak u diskoteku, a profesoru su nam dozvolili da ostanemo do kada mi želimo.
- Dan
Treći dan sajma je pokvarila Liberalno – demokratska partija koje je izlepila ceo „ Dom sindikata“ sa svojim reklamnim materijalom.
Taj dan je bio planiran za posete školama u kojima još nije počela reforma i gde još nisu uvedeni obrazovni profili. To je zahtevalo što više vremena, jer je moralo da se objasni svakome za šta služe platne kartice, i kako sa njima da kupuju na štandovima. Drugi dan je trajao kraće. Oko 15 časova počelo je raspremanje štandova. Po jedan učenik i profesor iz svake škole su otišli da prime zahvalnicu i učešće na sajmu. Posebne pohvale dobio je štand WSB koji je olakšao posao svim preduzećima na sajmu.
Put od Beograa do Užica proveli smo pričajući o utiscima, i bili smo zadovoljni kao i profesori.
Ovaj sajam virtuelnih preduzeća je neponovljivo iskustvo, i nadamo se da će većina učenika naše škole biti u prilici da učestvuje u jednom takvom događaju.
Na kraju se zahvaljujemo direktoru koji nam je omogućio da učestvujemo na sajmu, profesorima koji su bili fer prema nama i našim poslovnim partnerima bez kojih ovaj sajam ne bi bilo toliko uspešan : „TŽV“, Fantazija“…
Šuška se da će sledeći sajam virtuelnih preduzeća biti u Užicu….
Marković Dejan i Kostić Marija